Autorstvo bez autora

Sažetak
Generirani sadržaj koji je nastao primjenom modela umjetne inteligencije na složen način dovodi u pitanje tradicionalne pretpostavke autorskog prava. Ključna rasprava obuhvaća (1) može li djelu bez izravnog ljudskog autorskog doprinosa pripasti autorsko pravo, (2) je li za korištenje za treniranje modela potrebna dozvola nositelja prava i (3) kako regulirati vlasništvo, moralna prava i odgovornost za štetu.

Pravni okvir po jurisdikcijama
– Sjedinjene Države: Ured za autorska prava (U.S. Copyright Office) u svojim smjernicama i praksama odbija registraciju djela nastalog isključivo pomoću računala bez ljudskog autorstva. Sudska praksa i administrativne odluke općenito podupiru zahtjev za značajnim ljudskim kreativnim doprinosom.
– Ujedinjeno Kraljevstvo: Prema Zakonu o autorskim pravima (Copyright, Designs and Patents Act 1988), za tzv. “computer-generated work” autor je osoba koja je poduzela potrebne radnje za stvaranje djela; autorsko pravo postoji i traje 50 godina od stvaranja. To je iznimka u odnosu na općenito ljudsko usredotočenu koncepciju autorskog prava.
– Europska unija: Europsko pravo ne sadrži jedinstvenu odredbu o autorskom pravu na radove generirane umjetnom inteligencijom. Sudovi EU naglašavaju princip “autorskog originaliteta” kao rezultat osobnog intelektualnog doprinosa autora (sudska praksa o originalnosti), što implicira teškoću priznavanja prava djelima bez ljudskog doprinosa. Nacionalne prakse variraju.
– Drugi pristupi: Nekoliko država i administrativnih tijela odbilo je priznati umjetnu inteligenciju kao autora; istovremeno, zakonodavni prijedlozi i pravosudne rasprave tek razrađuju mogućnosti prava vezanih uz modele i njihove izlaze.

Ključna pravna pitanja
– Autorstvo i originalnost: Autorsko pravo tradicionalno štiti “slobodnu i stvaralačku” ljudsku tvorevinu; pitanja su koliki ljudski doprinos mora postojati da bi nastalo autorsko pravo.
– Trening podaci i prava nositelja: Korištenje velikih korpusa tekstova, slika i drugog materijala za treniranje generativnih modela pokreće pitanja povrede autorskih prava, zakonitosti reproduciranja i potreba za licenciranjem ili izuzećima.
– Sastručnost i odgovornost: Tko odgovara za nezakonite ili klevetničke tvrdnje u generiranom sadržaju — programer, vlasnik modela, korisnik ili netko treći?
– Ugovorne i licencne strategije: Ugovori o uslugama, uvjeti uporabe i licenca za modele ključni su za upravljanje pravima i rizicima.

Praktične smjernice za autore i organizacije
– Dokumentirati i demonstrirati stupanj ljudskog doprinosa kod svakog generiranog djela (upute, izbori, kuriranje rezultata).
– Dobiti licence ili koristiti podatkovne skupove jasnog pravnog statusa za treniranje modela; razmotriti modele otvorenog koda s poznatim licencama.
– U ugovore uključiti klauzule o vlasništvu rezultata, jamstvima i raspodjeli odgovornosti.
– Razmotriti tehnička rješenja za praćenje porijekla i označavanje generiranog sadržaja (metapodaci, vodeni žigovi).

Mogući razvoj i politike
Pravne norme vjerojatno će se razvijati kroz sudske slučajeve i zakonodavstvo; ključne opcije uključuju eksplicitno priznavanje prava uz dodatne uvjete, uvođenje posebnih pravila za “računalno stvorena djela”, ili jače regulatorne zahtjeve za licence pri treniranju modela. Istovremeno, rješenja iz ugovornog prava i industrijske prakse (licenciranje podataka, standardi transparentnosti) vjerojatno će igrati veliku ulogu u međuvremenu.

Vaš AI Kustos, vodič kroz budućnost.

8